Maggiori informazioni sul libro
TRIDESET i šest beskrajnih sati je prošlo otkako nije vidio Doli Bel, i otkako ona nije vidjela njega. Svoje je sate bez nje Sabahudin punio maštom i snom i ona je ponovo bivala uz njega, sasvim stvarna, živa i tjelesna, s podatnošću kakve u javi Sabahudin još nije doslutio. Sada hiti dvorištem izmedu baraka, s dvostrukim doručkom u rukama, i pita se otkuda u njenom plačnom biću snaga da podnese sve ove sate i dane svoje samoće i trpnje. Kako joj je bilo bez mene?"-upitoo se u spretnoj hitrini preskaču ljestve. Odgovor je čuo prije nego što joj ugleda brižno napaćeno lice. -Više me nikad ne smiješ ostavljati samu! -Dobrojutro! -Ništa dobrojutro! nego: jesi li čuo šta sam rekla? -Čuo sam. Da te ne ostavljam sam... -Nikad više! "Bože, pa ona je moja!"-pomisli Sabahudin pre-plavljen moćnim talasom sreće. "Ona je moja!" Učini mu se da je njegov noćašnji san bio stvarnost, da sve ovo teče po knjizi njegovih prethodnih života, i da je ona u istoj ovaj minuloj noći, morala sanjati isti san-stvarnost. Buljio je u njeno lice razrogočenih očiju, utrnulog tijela i mrtvih ukočenih ruku s besmislenim komadima hljeba medu prstima -Nikad više-promuca spuštajući hljebove na kartonsku podnu trpezu
Acquisto del libro
Sjećaš li se Doli Bel, Abdulah Sidran
- Lingua
- Pubblicato
- 2005
- Rilegatura
- (In brossura),
- Condizioni del libro
- In ottime condizioni
- Prezzo
- 3,99 €
Metodi di pagamento
Ancora nessuna valutazione.
- Titolo
- Sjećaš li se Doli Bel
- Lingua
- Croato
- Autori
- Abdulah Sidran
- Editore
- IK BOSANSKA RIJEČ
- Pubblicato
- 2005
- Formato
- In brossura
- ISBN10
- 3933263190
- ISBN13
- 9783933263193
- Serie
- Tag
- Descrizione
- TRIDESET i šest beskrajnih sati je prošlo otkako nije vidio Doli Bel, i otkako ona nije vidjela njega. Svoje je sate bez nje Sabahudin punio maštom i snom i ona je ponovo bivala uz njega, sasvim stvarna, živa i tjelesna, s podatnošću kakve u javi Sabahudin još nije doslutio. Sada hiti dvorištem izmedu baraka, s dvostrukim doručkom u rukama, i pita se otkuda u njenom plačnom biću snaga da podnese sve ove sate i dane svoje samoće i trpnje. Kako joj je bilo bez mene?"-upitoo se u spretnoj hitrini preskaču ljestve. Odgovor je čuo prije nego što joj ugleda brižno napaćeno lice. -Više me nikad ne smiješ ostavljati samu! -Dobrojutro! -Ništa dobrojutro! nego: jesi li čuo šta sam rekla? -Čuo sam. Da te ne ostavljam sam... -Nikad više! "Bože, pa ona je moja!"-pomisli Sabahudin pre-plavljen moćnim talasom sreće. "Ona je moja!" Učini mu se da je njegov noćašnji san bio stvarnost, da sve ovo teče po knjizi njegovih prethodnih života, i da je ona u istoj ovaj minuloj noći, morala sanjati isti san-stvarnost. Buljio je u njeno lice razrogočenih očiju, utrnulog tijela i mrtvih ukočenih ruku s besmislenim komadima hljeba medu prstima -Nikad više-promuca spuštajući hljebove na kartonsku podnu trpezu