"Efortul de a scrie o povestire este la fel de intens ca la inceputul unui roman. Caci in primul paragraf al unui roman trebuie definit totul: structura, ton, ritm, lungime si uneori chiar si caracterul vreunui presonaj. Restul este placerea de a scrie, cea mai intima si solitara care se poate imagina, si daca nu-ti petreci restul vietii corectandu-ti cartea e fiindca aceeasi rigoare de fier care e nevoie ca s-o incepi se impune si ca s-o termini. Povestirea, in schim, nu are nici inceput, nici sfarsit: se leaga sau nu se leaga." Gabriel García Márquez
Kultni humoristički roman brazilskog pisca Jôa Soaresa (1938) "Čovjek koji je ubio Getúlija Vargasa" fiktivna je biografija srpsko-brazilskog anarhista Dimitrija B. Korozeca, školovanog atentatora i najopasnijeg terorista dvadesetog stoljeća. U pokušaju do dostizanja tog prestižnog statusa omeli su ga vlastitih dvanaest prstiju, neshvatljiva nespretnost i loša sreća. Svejedno, barem u Soaresovom romanu, on je od 1914. do 1954. godine umješan u gotovo sve najslavnije svjetske atentate, počevši od ubojstva Franza Ferdinanda u Sarajevu. Ipak, Korozec bi u zadnjem trenutku uradio neku komičnu glupost koja bi spriječila njegovu nakanu. Glavni junak na svom revolucionarnom putu susreće slavne historijske ličnosti u iznenađujućim i nevjerojatnim okolnostima: u Orijent-ekspresu umalo obljubi samu Matu Hari, Marie Curiega spašava od trovanja, Picasso ga skicira na pivničkoj salveti. I to nije sve: on druguje i s Apisom i Al Caponeom, statira u prvoj holivudskoj verziji Bena Hura, bježi iz zatvora dok mu egzotične ljepotice same padaju u zagrljaj. "Čovjek koji je ubio Getúlija Vargasa" nesvakidašnje je zabavan roman u kojem je Jô Soares projurio brojnim književnim žanrovima i napisao otkačenu paralelnu terorističku povijest prve polovice dvadesetog stoljeća.
Veronika, pur avendo una vita normale, non è felice. Ecco perché decide di morire, ingerendo una dose eccessiva di sonniferi. Ma il tentativo fallisce, e Veronika viene internata in una clinica psichiatrica dove il suo cuore ammalato conosce una realtà di cui non sospettava l'esistenza. Il romanzo si ispira a un drammatico episodio della vita dello scrittore quando, nel 1965, a diciotto anni, venne ricoverato in una clinica psichiatrica. Paulo Coelho scrive una profonda riflessione sul tema della normalità e della diversità, trasformando il dramma dell'infelicità nella pienezza dell'accettazione della vita e della sua bellezza.
Se accade che il clamore del mondo soffochi la nostra voce interiore, vuol dire che è giunto il momento della lotta: dobbiamo risvegliare il guerriero della luce che dorme in ciascuno di noi e intraprendere un cammino disseminato di lusinghe e tentazioni, un sentiero in cui ogni passo può nascondere le insidie di un intero labirinto, un percorso dove la vittoria ha il medesimo volto della sconfitta. Ma chi può soccorrerci nei momenti di difficoltà? Quali parole dobbiamo ascoltare tra le miriadi che ci rimbombano nelle orecchie? Possiamo davvero condividere con gli altri i sogni e i rimpianti? Da Paulo Coelho, maestro di vita e di speranza, ecco la mappa per raggiungere un’isola dove il tesoro è la nostra felicità.
Il profeta Elia testimonia, con la sua vicenda umana, la volontà indomabile di chi non si rassegna a un destino prestabilito ma, a costo di sfidare la volontà divina, percorre fino in fondo la propria strada, per affermare se stesso e afferrare saldamente il comando della propria vita. Il Signore ha ordinato tremende prove per colui che ascenderà al cielo su un carro di fuoco trainato da cavalli fiammeggianti. Per sfuggire alla persecuzione della regina Gazabele, Elia è costretto a lasciare Israele. Giunto nella città di Akbar, la vedrà messa a ferro e fuoco dall'esercito assiro e assisterà impotente alla morte della donna che ama. La volontà del profeta lo spingerà a superare ostacoli, paure e rimpianti.
Veronika naizgled ima sve što može poželjeti. Odlazi u popularne noćne klubove, susreće, a zatim i izlazi s privlačnim mladim muškarcima, a unatoč svemu nije sretna. U njezinom životu nedostaje nešto. I upravo zato, 11. studenog 1997. izjutra Veronika odlučuje umrijeti. Nakon što je uzela prekomjernu dozu tableta, saznaje da joj je preostalo još samo nekoliko dana života. Njezina je iskustva postupno vode prema shvaćanju da je svaka sekunda njezinog bivanja izbor između življenja i umiranja. Knjiga Paula Coelha govori o ludilu i potrebi pronalaženja novog načina života za ljude koji se često susreću s predrasudama drugih samo zato što razmišljaju na drugačiji način.
Biblijska priča o starozavjetnom proroku Iliji poslužila je Coelhu kao potka na kojoj je, još jednom, sagradio i oživotvorio čudesni roman, satkan od mudrosti i emocija, univerzalnih i onih najintimnijih ljudskih. Poniranje u Coelhovu imaginaciju (zasnovanu na povijesnim činjenicama), ne možemo izbjeći poniranju u spoznavanju samog sebe i smisla vlastitog postojanja, ljubav i rad kao pokretačke sile i način doživljavanja svijeta odnosno prema nesreći i neizbježnoj sudbini kao motivu da promijenimo i "obnovimo", "ponovo sagradimo" sami sebe...