Ante Tomić Ordine dei libri (cronologico)

(Scenarij) Knjiga koju držite u rukama zove se Ustav Republike Hrvatske, ali njezin autor nije Vladimir Šeks. Šeksološki gledano, ova knjiga nije se ni smjela dogoditi. Jer, u lijepo uređenim zemljama ljudske nesreće nisu pravilnost, nego anomalija. Kulturološki gledano, ovom je tekstu, baš kao i filmu koji je iz njega nastao, suđeno postati ustavom publike hrvatske. Naravno, i ne samo nje. Otkuda ta, (pre)učen svijet bi kazao, diskrepancija? Možda otuda što imenice Šeks i kultura ne staju u istu rečenicu? Amerikanci tvorce svog ustava nazivaju founding fathers. Rajku Grliću i Anti Tomiću ne treba tako pompozna titula; njima su dovoljna i očinstva nad vlastitom djecom. S titulom ili bez nje, ovaj nas je dvojac zadužio pričom i filmom koji o vremenu današnjem govore dokumentaristički precizno, a umjetnički moćno. Ukratko: ljudi moji, Ustav je zakon! Ivica Ivanišević

Neobično je to, drage čitateljice i dragi čitatelji, malo možda i tužno, u jednom času imaš dvadeset i čini ti se da će ti čitav život biti kao jedan uzbudljivi neprekinuti Woodstock, a samo časak kasnije vučeš putni frižider s voćnim kašicama i rižolinom. Nisi ni primijetio kada ti se i kako to dogodilo. U treptaju oka, učini ti se, od anarhista u vreći za spavanje na plaži pod tamarisom pretvorio si se u malograđansko čudovište koje urla na recepcionara jer u sobi nema tople vode. E, sad, što da čovjek napravi? Mogao bih se, dakako, kao oni ocvali bikeri u kožnim prslucima s resama, sa sijedim brčinama, perčinima i crnim "Born to be Wild" majicama rastegnutim preko trbuha, praviti kao da se ništa nije dogodilo, ali nekako nemam volje za to. "I'm too old for this shit", rekao bi Danny Glover u "Smrtonosnom oružju", a ja ga često citiram, uvijek napola ozbiljno, s nekom svečanom autoironijom, sam sebi smiješan u što sam se pretvorio.

Folklor, pisan s navodnicima ili bez njih, tvrdoglavo preživljava i najveće društvene potrese; i kad se ćini da je posvojio nove vrijednosti, on zek preoblikuje stare. S tom se činjenicom Tomić odavno pomirio. Da bi s nekim podjelio terapeutske blagodati tog otkrića, napisao je smotru folklora. Kad je sklopite, i vi ćete, zacijelo, ponoviti onaj njegov programski usklik iz naslova jedne kratke priče_: Život ima smisla!