Najveće kulture svijeta
Japan
Parametri
- 147pagine
- 6 ore di lettura
Maggiori informazioni sul libro
Japanski krajolici su puni promjena, od zelenih bambusa do zelenih borova. Njihovo obilje, njihova svjetlosna snaga oduševljavaju strančev pogled, a japanska sposobnost osjećanja daleko seže pod utjecajem tog prirodnog bogatstva. Stapanje japanske duše s prirodom posebno se osjeća u prebivalištu bogova, svetištu, svetom mjestu. Ondje se i sama božanstva stapaju s krajolikom. Drveće, vodopadi, šume, planine, božanski su elementi, kao uostalom i čovjek koji iz tih izvora crpi svoju snagu. Simbol ove simbioze u zemlji s raznovrsnim mnoštvom drveća i cvijeća nije ni duhovni svijet čovjeka, ni vanjski svijet, već šuma. ''Uvijek, u svako doba, japanska umjetrnost krije duh koji je uvijek povezan s krajolikom. Taj duh Japanci nazivaju mono-no awarw, što se može definirati kao traganje za kontemplativnom harmonijom koja vodi do spoznaje da je u tom svijetu sve, pa i sam svijet, prolazno i da mora nestati'' (Kawabata)
Acquisto del libro
Najveće kulture svijeta, Brigitte Bizalion, Bojana Zeljko-Lipovšćak, Ivanka Šestan
- Lingua
- Pubblicato
- 2005
- Rilegatura
- (Copertina rigida)
Metodi di pagamento
Ancora nessuna valutazione.
- Titolo
- Najveće kulture svijeta
- Sottotitolo
- Japan
- Lingua
- Croato
- Editore
- Extrade
- Pubblicato
- 2005
- Formato
- Copertina rigida
- Pagine
- 147
- ISBN10
- 9532400060
- ISBN13
- 9789532400069
- Serie
- Tag
- Descrizione
- Japanski krajolici su puni promjena, od zelenih bambusa do zelenih borova. Njihovo obilje, njihova svjetlosna snaga oduševljavaju strančev pogled, a japanska sposobnost osjećanja daleko seže pod utjecajem tog prirodnog bogatstva. Stapanje japanske duše s prirodom posebno se osjeća u prebivalištu bogova, svetištu, svetom mjestu. Ondje se i sama božanstva stapaju s krajolikom. Drveće, vodopadi, šume, planine, božanski su elementi, kao uostalom i čovjek koji iz tih izvora crpi svoju snagu. Simbol ove simbioze u zemlji s raznovrsnim mnoštvom drveća i cvijeća nije ni duhovni svijet čovjeka, ni vanjski svijet, već šuma. ''Uvijek, u svako doba, japanska umjetrnost krije duh koji je uvijek povezan s krajolikom. Taj duh Japanci nazivaju mono-no awarw, što se može definirati kao traganje za kontemplativnom harmonijom koja vodi do spoznaje da je u tom svijetu sve, pa i sam svijet, prolazno i da mora nestati'' (Kawabata)