Neki drugi životi
Maggiori informazioni sul libro
Neki drugi životi, naslov koji bi u doslovnom prijevodu glasio "o životima drukčijim od mojega" i jesu priča o životima drugih, o životima koji samom pripovjedaču ostaju na stanovit način nedohvatni, baš zato što su drugačiji i on u njima ne pronalazi sličnosti sa svojim životom. Igrom slučaja on postaje svjedokom dviju drugačijih životnih priča prepunih patnje. Jedna je obilježena smrću djeteta i roditeljskim žalovanjem, u drugoj mlada žena umire ostavljajući za sobom obitelj. Ta temeljna distanca između pripovjedača koji nikako da doista počne živjeti vlastiti život prihvaćajući ga, i likova koji su "prisiljeni" živjeti svoje živote, stvara posebnu napetost u samom pripovijedanju. Neki drugi životi prepoznaju se kao izrazito literarna ali ne tipična romaneskna struktura – nelinearna, ispresijecana skokovima u kronologiji zbivanja – u kojoj glavne "konce u rukama" dakako drži sam pripovjedač u prvome licu. Posebnost Carrèreova rukopisa je i u isprepletenom pripovijedanju kojim se pripovjedač distancira od vlastitih likova i koncentrira na sam proces gradnje priče. Postmodernistički pripovjedni postupci i esejistički komentari ne čine tekst hermetičnim; štoviše, Carrère ovu priču situira u suvremeni realitet, pa scenografiju Nekih drugih života čine Šri Lanka poharana tsunamijem i interijer onkološke bolnice. Neki su kritičari ovaj roman nazvali grobom: grobom naših najmilijih, grobom onoga što smo voljeli i onoga u što smo vjerovali – života.
Acquisto del libro
Neki drugi životi, Emmanuel Carrére, Ivana Barišić Oharek
- Lingua
- Pubblicato
- 2011
- Rilegatura
- (In brossura)
Metodi di pagamento
Ancora nessuna valutazione.
- Titolo
- Neki drugi životi
- Lingua
- Croato
- Editore
- Algoritam
- Pubblicato
- 2011
- Formato
- In brossura
- Pagine
- 211
- ISBN10
- 953316218X
- ISBN13
- 9789533162188
- Serie
- Descrizione
- Neki drugi životi, naslov koji bi u doslovnom prijevodu glasio "o životima drukčijim od mojega" i jesu priča o životima drugih, o životima koji samom pripovjedaču ostaju na stanovit način nedohvatni, baš zato što su drugačiji i on u njima ne pronalazi sličnosti sa svojim životom. Igrom slučaja on postaje svjedokom dviju drugačijih životnih priča prepunih patnje. Jedna je obilježena smrću djeteta i roditeljskim žalovanjem, u drugoj mlada žena umire ostavljajući za sobom obitelj. Ta temeljna distanca između pripovjedača koji nikako da doista počne živjeti vlastiti život prihvaćajući ga, i likova koji su "prisiljeni" živjeti svoje živote, stvara posebnu napetost u samom pripovijedanju. Neki drugi životi prepoznaju se kao izrazito literarna ali ne tipična romaneskna struktura – nelinearna, ispresijecana skokovima u kronologiji zbivanja – u kojoj glavne "konce u rukama" dakako drži sam pripovjedač u prvome licu. Posebnost Carrèreova rukopisa je i u isprepletenom pripovijedanju kojim se pripovjedač distancira od vlastitih likova i koncentrira na sam proces gradnje priče. Postmodernistički pripovjedni postupci i esejistički komentari ne čine tekst hermetičnim; štoviše, Carrère ovu priču situira u suvremeni realitet, pa scenografiju Nekih drugih života čine Šri Lanka poharana tsunamijem i interijer onkološke bolnice. Neki su kritičari ovaj roman nazvali grobom: grobom naših najmilijih, grobom onoga što smo voljeli i onoga u što smo vjerovali – života.