Gordana Kuic Ordine dei libri (cronologico)

Gordana Kuic, mehrfach ausgezeichnete Bestsellerautorin, lebt in ihrer Geburtsstadt Belgrad. Ihre Bücher wurden u. a. ins Englische, Französische, Hebräische und Italienische übersetzt. In ihren Werken verarbeitet sie authentische Ereignisse aus dem Leben ihrer Vorfahren und Familie. Ihr erster Roman „Der Duft des Regens auf dem Balkan“ erschien 2015 in deutscher Übersetzung bei Hollitzer.

„Miris kiše na Balkanu, Cvat lipe na Balkanu, Smiraj dana na Balkanu, natkrilili su - Duhovi nad Balkanom. Jedna od najpopularnijih i najtraženijih trilogija u književnosti poslednje decenije (fenomen je utoliko zanimljiviji što je trilogija koliko srpska toliko jevrejska, sefardska) dobija svoj neočekivani finale: okončava se tetraloški, oneobičeno, fantazmagorično, onostrano, zatvarajući krug ne samo balkanske epopeje mnoštva romansijerskih junaka, već i sudbinski krug naciona prognanog iz Španije pre pola milenijuma. Gordana Kuić je, kao pisac, sazrijevala zajedno sa svojim djelom, koje je započela kao dug sebi, svojoj porodici, narodu svog porijekla. Kada je ispripovijedala ono što je znala, otvorio se pred njom nepregledan prostor onoga što sluti, nazire, mašta i priziva, iz prošlosti i budućnosti. Zato je glavni junak Duhova nad Balkanom, Huan Garsija de Olivares, lik koji se kroz trilogiju pomaljao kao sjenka, san, igra, nesvjesno i podsvjesno priviđenje, da bi u romansijerskoj završnici bio ključ za razumijevanje prošlosti i spisateljičin alter ego u upravljanju budućnošću. Duhovi nad Balkanom su jedna smiješna i tužna, raspusna i kontrolisana umjetnička igra, prepuna prepoznatljivih zakona sadašnjosti koja jeste prizvala valjda sve duhove svoje bremenite prošlosti, ali možda baš tako i zato umogostručila svoju odgovornost i neizvjesnost nad budućim.

U širokim hroničarskim obrisima G. Kuić prati događa je koje proživljava jedna jevrejska obitelj, nastanjena u Sarajevu, i to od izbijanja Prvog svjetskoga rata, pa do oslobođenja nakon Drugog rata. Naše sefarde (španske i portugalske Jevreje) obilježavala je slična sudbina kao i njihove sunarodnike širom svijeta, ali autorica nije težila za nekom globalnom slikom. Jednostavno ona je pedantno odslikala moralno-psihološke portrete jedne sefardske familije, sve one sitne svakodnevne događaje koji su bili toliko važni na privatnome planu, njihovo miješanje sa inovjercima, te toleranciju koja ih je prenijela do novijega vremena.